Preskoči na sadržaj
Jovanin Dnevnik

Koliko sna treba detetu po uzrastu (tabela)

Koliko sna treba detetu po uzrastu, od bebe do tinejdžera, u preglednoj tabeli, plus znaci nedostatka sna i kako da napravite rutinu koja stvarno radi.

Koliko sna treba detetu po uzrastu (tabela)

Sedela sam u 21h na ivici kreveta moje mlađe ćerke i molila je, doslovno molila, da zatvori oči, dok mi je stariji sin iz druge sobe dovikivao da mu treba voda po četvrti put. Tada sam shvatila da uopšte ne znam koliko sna zaista treba mom detetu, samo znam da ga očigledno nema dovoljno, jer je sutradan ujutru bila neka mala furija koja plače zato što joj je pogrešna kašika.

Ako vam ovo zvuči poznato, verujte mi da niste jedina osoba u zgradi koja u 22h razmišlja da li greši nešto veliko. Provela sam nedelje čitajući, poredeći i, što je najvažnije, isprobavajući stvari na sopstvenoj deci koja mi nisu ništa olakšavala. Evo šta sam naučila, sa preglednom tabelom koliko sna treba detetu po uzrastu i sa savetima koje sam stvarno primenila u našem stanu, a ne prepisala sa nekog savršenog Instagram profila.

Koliko sna treba detetu po uzrastu?

Detetu treba između 8 i 17 sati sna dnevno, u zavisnosti od uzrasta, računajući i noćni san i dnevna spavanja. Beba od nekoliko meseci spava skoro duplo više od tinejdžera, i to je potpuno normalno, iako u trenutku kad ste budni u 3h ne deluje baš tako.

Ovo su okvirne preporuke koje koriste pedijatri i uskladjene su sa smernicama većine zdravstvenih organizacija. Nisu zakon, jer svako dete je priča za sebe, ali su odlična polazna tačka kad ne znate da li je vaše dete premalo ili previše budno.

UzrastUkupno sna dnevnoUključuje dnevni san?
Beba 0 do 3 meseca14 do 17 satida, više kratkih dremki
Beba 4 do 11 meseci12 do 15 satida, 2 do 3 dremke
Jaslice, 1 do 2 godine11 do 14 satida, obično 1 popodnevna
Vrtić, 3 do 5 godina10 do 13 satiponekad, kod nekih nestaje
Školarac, 6 do 12 godina9 do 12 satiuglavnom ne
Tinejdžer, 13 do 18 godina8 do 10 satine

Kod moje dece se najbolje videlo koliko je tabela realna baš na prelazu iz vrtića u školu. Nikola je sa četiri godine još uvek spavao popodne, a sa šest je taj popodnevni san potpuno nestao, pa smo morali da pomerimo veče unapred da bi ipak skupio svojih devet do deset sati.

Kako da prepoznam da dete ne spava dovoljno?

Dete koje ne spava dovoljno najčešće nije pospano na način na koji vi to zamišljate, nego je razdražljivo, plačljivo i teško ga je smiriti oko sitnica. Umor kod dece skoro nikad ne izgleda kao zevanje na kauču, nego kao mala oluja koja se lomi zbog pogrešne boje čaše.

Evo znakova na koje sam ja naučila da pazim, jer sam ih dugo pogrešno tumačila kao „loše ponašanje“:

  • Teško se budi ujutru i skoro uvek je mrzovoljno prvih pola sata
  • Zaspi u kolima ili autobusu i za pet minuta vožnje
  • Preterano je aktivno pred spavanje, kao da dobija drugi vetar umesto da se smiri
  • Plače zbog stvari koje ga inače ne diraju, tipa pogrešno isečena kifla
  • Teško se koncentriše, zaboravlja stvari, u školi opada pažnja
  • Traži da spava vikendom mnogo duže nego radnim danom

Ako prepoznate tri ili više ovih znakova kod svog deteta, verovatno mu fali sat ili dva sna, i dobra vest je da se to relativno brzo popravi kad se uhvatite rutine. Loša vest je da rutina traži nas roditelje da budemo dosledni, a to je najteži deo cele priče.

Kako da napravim rutinu za spavanje koja stvarno radi?

Rutina za spavanje radi kad je ista svako veče, dovoljno kratka da je izdržite i vi, i kad počinje pre nego što dete postane preumorno. Preumorno dete se ne smiruje lakše, nego mnogo teže, i to je greška koju sam pravila godinama misleći da će „pasti od umora“.

Kod nas je posle mnogo pokušaja profunkcionisala ovakva večernja sekvenca, koju smo skratili na oko 30 do 40 minuta:

  1. Večera se završava najkasnije sat i po pre spavanja, bez ekrana za stolom
  2. Kupanje ili barem pranje zuba i lica, uvek istim redom
  3. Prigušeno svetlo u celom stanu, ne samo u dečjoj sobi
  4. Dve slikovnice, ni jedna manje ni tri više, jer pregovori oko treće knjige traju duže od same knjige
  5. Kratak razgovor o danu, po jedna lepa i jedna glupa stvar koja se desila
  6. Ugašeno svetlo, ista rečenica svako veče, kod nas je to „laku noć, vidimo se ujutru“

Ono što mi je najviše pomoglo nije neka fancy tehnika, nego pomeranje početka rutine za samo 20 minuta ranije. Zvuči smešno malo, ali ta razlika između deteta koje je „taman umorno“ i deteta koje je „preumorno“ je ogromna. Sličan princip mi je promenio i haos u zoru, pa sam o tome pisala detaljnije u tekstu o jutarnjoj rutini sa decom, jer veče i jutro idu u paketu, jedno vuče drugo.

Šta sa čestim problemima: odlaganje, buđenje noću i ekrani?

Najčešći problemi sa spavanjem kod dece su odlaganje odlaska u krevet, buđenje tokom noći i ekrani pre spavanja, i svaki od njih ima svoje rešenje koje traži strpljenje, ne trik. Nema čarobne aplikacije, ima samo dosledan roditelj, a to sam ja tek s vremenom prihvatila.

Kad dete odlaže i traži još „samo jednu stvar“

Deca su majstori za odlaganje, i to nije manipulacija, nego pokušaj da produže vreme sa vama. Kod nas je pomoglo da unapred dogovorimo šta sve ulazi u rutinu, pa kad sin traži još vode ili još jedan zagrljaj, mirno kažem da smo to već uradili i da je sad vreme za san. Prvih nedelju dana je bilo bunta, ali kad je shvatio da se granica ne pomera, odlaganje se skoro ugasilo.

Kad se dete budi noću

Povremeno noćno buđenje je normalno na svakom uzrastu, posebno kod mlađe dece i kod bebe. Ono što ja radim je da reagujem tiho i dosadno, bez paljenja velikog svetla i bez razgovora, jer čim počnete da pričate ili nudite igru, dete shvati da se budjenje isplati. Ako se buđenja ponavljaju noć za noć, vredi proveriti da li je dete gladno, da li mu je hladno ili toplo, i da li možda nešto boli, jer ponekad iza lošeg sna stoji potpuno druga stvar. O tome kako hrana utiče na raspoloženje i san pisala sam iz svog iskustva u tekstu o tome kad dete neće da jede, jer gladno dete i loš san često idu ruku pod ruku.

Ekrani pred spavanje

Ekrani su, budimo iskreni, najveći krivac u većini domova, uključujući i moj. Plava svetlost i uzbudljiv sadržaj drže mozak deteta budnim baš kad treba da se smiruje. Kod nas pravilo glasi: nema ekrana najmanje sat vremena pre spavanja, i to važi za sve, i za roditelje, jer ne mogu da tražim od deteta da ostavi tablet dok ja skrolujem telefon pored njega. Orijentaciono, otkad smo uveli to pravilo, deci treba osetno manje vremena da zaspu, po mojoj proceni petnaestak minuta manje nego ranije.

Šta ako moje dete i dalje spava manje od tabele?

Ako vaše dete redovno spava sat ili više ispod preporuke za svoj uzrast i pri tom pokazuje znake umora, vredi razgovarati sa pedijatrom, jer iza upornih problema sa snom ponekad stoji nešto medicinsko. Ne pišem ovo da vas uplašim, nego zato što sam predugo sama sebi govorila da je to „faza“, a bilo je nešto što se lako rešilo kod lekara.

Ali pre panike, dajte rutini pravu šansu. Meni je trebalo skoro tri nedelje doslednosti da vidim promenu, a ja sam osoba kojoj se prve večeri činilo da ništa ne radi i da sam potrošila energiju uzalud. Deca ne reaguju odmah, reaguju na ponavljanje, i to je jedina „tajna“ koju sam zaista naučila.

Na kraju, nemojte sebe kriviti ako neki dan sve padne u vodu, ako je rođendan, ako su bili kod bake ili je jednostavno bio takav dan. Cilj nije savršenstvo, cilj je da većina večeri liči jedna na drugu, jer deca vole predvidljivost više nego što vole da nam to priznaju. Vaše dete ne traži savršenu mamu koja tačno zna svaki broj iz tabele, traži roditelja koji je tu i koji svako veče kaže istu, dosadnu, umirujuću rečenicu pre nego što ugasi svetlo.

  • san kod dece
  • koliko sna treba detetu
  • spavanje beba
  • rutina spavanja
  • umor kod dece

Piše Jovana, mama dvoje dece sa Voždovca. Ko sam ja

Još iz kategorije Roditeljstvo