Thumbnail image

KAKO IZGLEDA RADITI OD KUĆE SA DVOJE DECE

Ljudi misle da je rad od kuće san. Nema gužve u saobraćaju, radiš u pidžami, stalno si sa decom. Zvuči divno. U praksi: pokušavaš da odgovoriš na mejl dok ti trogodišnjakinja crta po dokumentima i sedmogodišnjak pita “mama, šta je za ručak” po dvadeset peti put. Moj raspored Radim part-time, 4 sata dnevno. Tri dana od kuće, dva dana u kancelariji. Evo kako to izgleda: 6:10-7:20: Jutarnja rutina, odvoženje dece 7:30-8:30: Vraćam se kući, kajem, sređujem, stavljam veš 8:30-12:30: RADIM (kad je Mia u vrtiću) 12:30: Pokupim Miu 13:00-17:00: Mia, ručak, Nikola dolazi iz škole, domaći, aktivnosti 17:00-20:00: Večera, kupanje, priče, spavanje Ključ je u onih 4 sata od 8:30 do 12:30. To je sve što imam. Nema “radiću posle kad deca zaspu” jer posle što deca zaspu, ja sam mrtva.

Thumbnail image

KAD DETE NEĆE DA JEDE, ŠTA SAM PROBALA I ŠTA JE UPALILO

Mia je do druge godine jela sve. Bukvalno sve. Brokoli, spanać, ribu, čak i ljutu papriku jednom (slučajno, ali pojela je). Onda je napunila dve godine i prestala da jede bilo šta zeleno. Ili narandžasto. Ili novo. Jela je hleb, testeninu, pirinač i piletinu. To je bilo to. Osam meseci panike, gugla “moje dete neće da jede” i saveta od svih koji imaju i nemaju decu. Šta NIJE radilo 1. Prisiljavanje “Nećeš da ustaneš dok ne pojedeš.” Rezultat: plač, drama, hrana na podu, i ja u kupatilu sa suzama. Nikad više.

Thumbnail image

KAKO IZABRATI VRTIĆ ILI ŠKOLU ZA DETE U BEOGRADU

Upis u vrtić u Beogradu je lakši od upisa na fakultet. Šalim se, ali jedva. Kad sam upisivala Miu, bila sam na listi čekanja 4 meseca. Kad sam upisivala Nikolu u školu, nisam znala da postoji razlika između produženog i poludnevnog boravka i kako to utiče na ceo raspored porodice. Evo šta sam naučila. Vrtić: šta gledati Državni vs. privatni Državni vrtić: 4.000-5.000 mesečno. Veće grupe (20-25 dece na 2 vaspitača). Lista čekanja. Ali kvalitet varira, neke ustanove su odlične.

Thumbnail image

KAKO SMO KUPILI VEĆI STAN SA DVOJE DECE I JEDNOM I PO PLATOM

Kad sam bila trudna sa Miom, znala sam da moramo da se selimo. Nikola je imao 4 godine i spavao u dnevnoj sobi na razvlačivom kauču. Beba je trebalo da bude u našoj sobi. Garsonjera od 38 kvadrata za četvoro ljudi ne funkcioniše. Ali znala sam i da nemamo para za veći stan. Barem ne napamet. Matematika koja je promenila sve Jednog dana sam sela i izračunala. Naš jednosoban u Voždovcu, kupljen pre 6 godina za 45.000 EUR, sad je vredeo oko 65.000-70.000 EUR. Trosobni u istoj opštini, malo dalje od centra, koštao je 85.000-95.000 EUR.

Thumbnail image

15 IGARA ZA DECU KOD KUĆE KAD NAPOLJU PADA KIŠA

Pada kiša treći dan zaredom. Nikola je pogledao sve crtane. Mia je ispraznila kutiju sa igračkama tri puta. Oboje gledaju u mene očima koje kažu: “Dosadno nam je.” Evo 15 stvari koje radimo kad se ne može napolje i kad je ekran potrošen. Za uzrast 3-5 (Mia) 1. Testo za igranje (domaće) Brašno, so, voda, malo ulja. 5 minuta pravljenja, sat vremena igranja. Mia pravi “kolače” i “životinje” od testa. Kad se osuši, boje ih vodenim bojama.

Thumbnail image

PORODIČNI BUDŽET SA DVOJE DECE, KAKO PREŽIVETI MESEC

Kad mi neko kaže “deca nisu skupa”, znam da ili nema decu ili ima nekoga ko plaća umesto njega. Deca jesu skupa. Ali nije nemoguće. Evo kako to funkcioniše kod nas sa jednom i po platom u Beogradu. Naši prihodi Markova plata: ~110.000 RSD Moja plata (part-time): ~45.000 RSD Ukupno: ~155.000 RSD Nije malo, ali za četvoro u Beogradu nije ni mnogo. Gde odlazi novac Fiksni troškovi (95.000 RSD) Rata kredita za stan: 35.000 Računi (struja, voda, grejanje, internet, telefoni): 18.000 Hrana i kućne potrepštine: 30.000 Prevoz: 5.000 Nikolina škola (užina, izleti): 3.000 Miin vrtić: 4.000 Dečiji troškovi (20.000 RSD) Odeća i obuća (prosečno mesečno): 8.000 Nikolov fudbal: 4.000 Časovi engleskog: 5.000 Pelene i potrepštine za Miu: 3.000 Varijabilno (25.000 RSD) Izlasci, kafići, pokloni: 10.000 Nepredviđeno: 10.000 Lekovi, lekari: 5.000 Štednja (15.000 RSD) Malo, ali ne propuštamo nijedan mesec.

Thumbnail image

KAKO PLANIRATI PORODIČNU NEDELJU BEZ STRESA

Nedelja je kod nas počinjala uvek isto: jurim po kući, tražim Nikolin dres za fudbal, Mia plače jer sam obećala park a zaboravila, Marko pita “šta ima za ručak” u najgorem mogućem trenutku. Onda sam uvela nedeljni sastanak. Da, zvuči korporativno. Ali radi. Nedeljni porodični sastanak Svake nedelje uveče, posle večere, dok deca još nisu u krevetu, sedimo za stolom 15 minuta. Šta pokrivamo: Ko ima šta ove nedelje (treninzi, roditeljski, lekari) Koji dani su najteži (kad oboje radimo puno) Ko vodi i odvozi decu kojih dana Šta jedemo za ručak (biram 4-5 jela i to je to) Alat koji koristimo Ništa fancy. Papir na frižideru, podeljen po danima. Svaki dan ima tri kolone: Nikola, Mia, mi.

Thumbnail image

KAKO ORGANIZOVATI JUTRO SA DECOM BEZ VIKANJA

Svako jutro je isti film. Nikola ne može da nađe drugi čarap. Mia neće da jede. Marko traži ključeve. Ja stojim u hodniku i brojim do deset. Ovo je trajalo mesecima dok nisam napravila sistem. Ne savršen sistem, ali sistem koji radi u 80% slučajeva. Ostalih 20% je i dalje haos, ali to je život sa decom. Problem broj jedan: vreme Sa jednim detetom, jutro je jednostavno. Sa dvoje, svaki minut se računa. Nikola mora u školu do 7:45. Mia u vrtić do 8:15. Ja na posao do 9:00. Marko isto.